петак, 21. јун 2013.

Ugovor o radu u državnoj firmi

Ja sam trenutno zaposlena u jednoj državnoj firmi i to od skoro. Imam završenu adekvatnu školu i posedujem veliko znanje ali to očigledno ovoj državi nije bitno. Radim na najnižoj poziciji i to sa srednjom školom. Kada su mi tražili dokumente da im donesem da mi naprave ugovor preko omladinske, isključivo su tražili diplomu srednjeg obrazovanja. Nisu nikako hteli da mi prihvate diplomu visokog obrazovanja. Ne razumem zašto. Prvo sam mislila da ne žele da mi plaćaju odmore koliko bi trebalo ali sam saznala da ja pravo na odmor i bolovanje nemam. Čak ni na trudničko. A državna firma. Ali sam jako brzo shvatila zašto je stvarno to tako. Oni ne žele da znaju ko im sve radi u firmi. Kod njih ugovor o radu na određeno ili ne određeno može da ima samo neko ko je u tu firmu došao preko veze. Javni konkursi za zapošljavanje ne postoje, i ako predate kod njih svoju biografiju, kao što sam ja uradila, onda će vas pozvati da radite na najnižim poslovima za najnižu platu koju možete da zamislite.
Znači situacija je ovakva. U državnoj firmi nikako se ne zapošljava visokog kvaliteta kadar, već isključivo neko ko je u rodbinskoj vezi sa nekim iz te firme, ili na političkoj osnovi. Ok ja nemam nikog u toj firmi, čak nikog ni ne poznajem lično iz te firme i baš me zanima kako da ja nekome ko je zadužen za evidenciju zaposlenih dostavim svoju diplomu i da sutra u nekom izboru imam pravo na učešće.
Prosto me zanima kako se u ovoj državi probiti negde i reći ljudi ja imam neko znanje i molim vas da me uzmete u obzir.
Kada sam pitala kako da se prijavim na neki interni konkurs rečeno mi je da ja nemam pravo da se prijavim na interni konkurs jer nemam ugovor o radu. Pomislila sam da me neko zeza ali su mi ubrzo rekli da to nije do mojih nadređenih već da služba koja je zadužena za izbor kandidata naše prijave čak ni ne otvara i ne gleda. Pa kako da gleda kada smo svi mi sa srednjim školama... Koje mi znanje imamo i koje mi radne navike posedujemo... mi smo tu da obajljamo prljave poslove onih koji su ovu zemlju doveli do toga da jedan inženjer elektrotehnike ne može da nađe svoje mesto u ovoj državi.

Prosto se osećam kao da me neko stalno gura i govori mi da idem odavde. Kao ajde sad da te malo zezamo pa ćemo te valjda uspeti da oteramo, a ako nećeš da ideš onda sedi u ovoj zemlji, peri tuđa g..na i zarađuj dovoljno da platiš račune i jedeš tri dana u mesecu. Ostalih dana nemoj da jedeš. Što svaki dan moraš da jedeš?

Нема коментара:

Постави коментар